Penavin milijunski ego-projekt: Škola za djecu ili osobni spomenik?

Foto: Privatna fotografija

U trenutku kada se u cijeloj Hrvatskoj sve češće apelira na racionalno trošenje javnog novca, a demografski pad i masovni odlazak mladih posebno pogađaju Vukovar, postavlja se ključno pitanje – je li projekt izgradnje Ekonomske škole uopće opravdan? Grad Vukovar suočen je s ozbiljnim financijskim gubicima i nezadovoljstvom građana, dok gradnja škole, koja je trebala unaprijediti obrazovnu infrastrukturu, postaje sve veći teret za gradski proračun.

Koja je povijest projekta?

Podsjetimo, projekt je započet 2021. godine s ugovorenom vrijednošću od 95,1 milijun kuna (12,6 milijuna eura), no izvođač je nakon samo 20% izvršenih radova u vrijednosti od 17,2 milijuna kuna (2,3 milijuna eura) napustio gradilište zbog poslovnih poteškoća. Grad je pokrenuo sudski postupak za naknadu štete protiv izvođača, ali paralelno se suočio s raskidom ugovora o bespovratnim sredstvima iz Intervencijskog plana, što ga obvezuje da do 2026. godine mora vratiti 8,51 milijuna kuna (1,13 milijuna eura) u državnu blagajnu, što znači da će teret ovog gubitka pasti isključivo na leđa Vukovaraca.

Foto: Grad Vukovar

Iako gradske vlasti ne odustaju od završetka gradnje, ponovno su predvidjeli 17,1 milijun eura za izgradnju Ekonomske škole u proračunu za 2025. godinu. Prema najavama, sredstva za ovaj projekt planiraju se osigurati kroz Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara. Međutim, nakon svih događanja i financijskih gubitaka, logično se postavlja pitanje – je li nastavak ove investicije uopće opravdan?
Dodatni problem, koji cijeloj situaciji daje novu dimenziju, jest činjenica da se Ekonomska škola Vukovar već preselila u nove prostore i trenutno broji tek oko 278 učenika, što je daleko ispod kapaciteta od 480 učenika, koliko je predviđeno projektom nove škole. Takav nesrazmjer dovodi u pitanje potrebu za objektom tolikih razmjera, a još više opravdanost dodatnih ulaganja od 17,1 milijun eura.

Građani se s pravom pitaju – koliko je ovakav trošak uopće realan u kontekstu demografskih prilika i sve manjeg broja učenika u Vukovaru? Je li riječ o pukom „spašavanju“ projekta radi političkih poena ili stvarnoj potrebi obrazovnog sustava? Hoće li se u konačnici dogoditi da nova škola zjapi prazna, dok gradski i županijski proračun bude opterećen milijunima dugova?

Koji su trenutni planovi aktualne vlasti?

Gradonačelnik Ivan Penava u više je navrata naglasio kako se ne odustaje od završetka gradnje škole te da će se sredstva osigurati iz nacionalnih izvora, no javnost sve glasnije traži racionalniji pristup. Nakon što su već izgubljena bespovratna sredstva, sudski postupak s izvođačem još traje, a gradska blagajna opterećena je vraćanjem milijuna u državni proračun, nastavak izgradnje bez detaljne revizije opravdanosti čini se kao nastavak političkog avanturizma – na teret građana.

Uz sve to, neslužbeno se doznaje da od početka projekta nije bilo suglasnosti Vukovarsko-srijemske županije, koja je odgovorna za srednje škole. Županija, koja bi trebala preuzeti i održavati novu školu, oklijevala je podržati projekt jer bi takav objekt s kapacitetom za 480 učenika dodatno opteretio njen proračun. Ove informacije, ako su točne, postavljaju pitanje zašto je Grad Vukovar uopće pokrenuo izgradnju škole bez jamstva da će Županija preuzeti odgovornost za njen rad i održavanje. Ako se pokaže da Županija nikada nije imala namjeru preuzeti novi objekt, cijela situacija dobiva ozbiljne političke dimenzije – projekt koji je već bio sklon propasti sada postaje politički rizik s milijunima eura u gubicima.

Građani Vukovara traže odgovore: Tko je odgovoran za pokretanje ovakvog projekta? Zašto nije ranije obznanjeno da Županija neće preuzeti školu? I tko će snositi odgovornost ako Vukovar na kraju bude imao praznu, skupu školu koja neće nikome služiti?

Odluka o nastavku izgradnje škole postaje sve teži politički izazov. Hoće li gradske vlasti napokon saslušati javnost i racionalno preispitati opravdanost ovog megalomanskog projekta ili će Vukovar postati još jedan primjer lošeg planiranja, gdje milijuni europskih i gradskih sredstava završavaju u betonu koji nikome ne koristi?